OD KOSTAJNIKA DO KORENITE – Zasejali zatrovanu zemlju
Od Kostajnika do Korenite, na mnogim parcelama koje su od prošlog maja bile pod sivim muljem s jalovišta na Stolicama, zazeleneo se novi kukuruz, dok na nekima i danas stoje požutele stabljike uništene prošlogodišnjim nedaćama. Neki meštani su uspeli da skinu mulj sa njiva, a na nekim sve stoji kao da je juče protutnjala podivljala siva reka
Pored brojnih apela i upozorenja iz lokalne samouprave da ne koriste svoje parcele za uzgajanje poljoprivrednih proizvoda, zbog zagađenja zemljišta teškim metalima, mnogo je njiva na potezu od oštećenog jalovišta nekadašnjeg rudnika antimona “Stolice” u Kostajniku, nizvodno do Korenite, koje su meštani zasejali kukuruzom ili nekom drugom kulturom. Pretrpeli su štetu od poplava, klizišta ili sivih nanosa jalovine, koji su na nekim parcelama dostigli debljinu veću od 70 centimetara, ali su neka gazdinstva uspela da sopstvenim zalaganjem njive pripremi barem delimično za setvu i zasade voća ili povrća. Nadali su se pomoći države, ali kada su videli da vreme teče mnogo brže od konkretnih mera sanacije štete, neki su uzeli stvar u svoje ruke i počeli da sređuju svoja imanja od kojih im zavisi egzistencija. Svesni da je zemlja zatrovana, neki su skidanjem sivih naslaga pokušali da vrate život na svoje njive, dok ima onih koji iz različitih razloga to nisu mogli ni da pokušaju.
– Moj brat Milojko želeo je da obnovi malinjak koji mu je uništen, ali nije uspeo. Nije dobio čak ni sadnice koje je država delila, sam je kupio nekoliko, ali se nisu primile. Ovde smo na par metara od privremene brane koja nas štiti od jalovišta i u stalnom smo strahu šta će doneti noć i nova kiša. On ima svoju porodicu i kuću, noviju, a ja živim u kući koju je moj deda sazidao pre 80 godina, može je i jači vetar oduvati. Nadam se da neće biti novih nevolja i da će se ovo jednom popraviti. Nažalost, siva reka teče i neće skoro stati – priča Zoran Jovanović iz Kostajnika.
Kilometar nizvodno, drumom ka Koreniti, Nenad Lukić ima kuću s jedne, a plac od dvadesetak ari sa druge strane puta. Kuća je u višoj zoni, pa tu nije bilo problema, ali, kako kaže, plastenik, malinjak i plac sa kukuruzom i povrćem prošlog maja je uništen, poplavljen i prekriven sivim peskom s jalovišta.
– Imao sam zasađenu malinu, krompir i drugo povrće, i sve je propalo od poplave. Jad je nastao kad se voda povukla a plac postao siva peščana površina. Sve je uništeno posle pucanja brane na jalovištu – kaže Nenad.
Već početkom juna zasukao je rukave i sam počeo da uklanja nanos jalovine s placa. Bilo ga je preko 70 kubika, na nekim mestima više od 40 centimetara debljine.
– Skidali smo ručno tamo gde nije mogla mašina, a kamioni su odvozili. Plastenik je bio zatrpan, a čišćenje me koštalo oko 60 hiljada dinara. Posle sam dovukao osam kamiona nove zemlje i ponovo posadio paradajz, kukuruz, krompir i nešto maline. Niko nije dolazio da uzme uzorak zemlje, da ispita kakvog je kvaliteta. U plastenik sam jesenas stavio kreč, i tu je zemlja zdrava, a kako je na drugim mestima, ne znam – priča Nikola, dodajući da proizvode koriste za svoje potrebe i da ih ni pre nisu prodavali na pijaci. Mnogi meštani smatraju da im se tokom decenija života u blizini jalovišta organizam privikao na prisustvo opasnih materija i ne haju mnogo na upozorenja nadležnih. Ne želeći da se fotografišu, neki kažu da moraju da žive, pa makar i sa metalima u organizmu jer “drugog izbora nemaju”. Dodaju da ono što proizvedu sami i potroše, a da često moraju i da dokupljuju, pogotovo sada, kada su im njive razorene.
S.P.
