
VREME “VISKOZE” – Kad su radnici igrali, svirali, slikali

Pored KUD “Karadžić” javila se potreba za sličnim društvom, koje bi okupljalo takve ljude koji rade u Viskozi”. Situacija u zemlji dovela je 1994. do prestanka rada društva, što je teško palo članovima, inače izuzetno aktivnim tokom godina
Često se danas mogu čuti komentari, uglavnom starijih sugrađana, kako se nekada u Loznici živelo lepše, mirnije, da se više družilo, putovalo, ali i imalo vremena za kulturni život u gradu kojeg je, najvećim delom, hranila “Viskoza”, fabrika sa, u nekom periodu, čak jedanaest hiljada radnika. Pored KUD “Karadžić”, koje je bilo stecište nadarenih pesnika, slikara, glumaca, muzičara i igrača, javila se potreba za sličnim društvom, koje bi okupljalo takve ljude koji radni deo vremena provode u “Viskozi”. Od ideje do realizacije nije prošlo mnogo pa je 1980. osnovano Radničko kulturno-umetničko društvo (RKUD) “Viskoza”, a ova priča je sećanje na njegove članove i uspešan rad do gašenja sredinom devedesetih, koje nam je ispričao Dragan Puljezević, dugogodišnji član i rukovodilac folklornog ansambla.

– RKUD je osnovao sindikat “Viskoze”, na inicijativu Jordana Tomića, tada predsednika sindikata, i Milana Ivanovića, radnika “Termoelektrane” i poznatog lozničkog pesnika i aforističara. Tomić je bio prvi predsednik Skupštine društva, a Ivanović predsednik RKUD-a – seća se Puljezević
On kaže da se prvo okupila jedna grupa radnika, koji su nekada igrali u folklornim ansamblima, a probe su imali u prostorijama sadašnje Službe mesnih zajednica Loznice. Kako se članstvo povećavalo, kaže Puljezević, prostor je postao mali pa se posle nekoliko meseci sele u salu “Viskozinog” hotela. Posle godinu dana, 1981. zvanično je registrovan RKUD “Viskoza”, a sindikat je dobio polovinu prostora tadašnje OŠ “Žika Popović”, koju pretvara u prostorije društva.
– Imali smo najbolje sređene prostorije u zapadnoj Srbiji, možda i šire, svaka sekcija je imala svoju. Društvo se brzo omasovilo i proširilo na studente i učenike osnovnih i srednjih škola, osnivaju se dečji i pripremni folklorni ansambli, muzička, pesnička, dramska, guslarska, likovna i foto-sekcija, kao i enigmatska i muzička za izvođače zabavne, pop i rok muzike. Prvi u toj sekciji su bili Bobe, Relja, Rika, Pipe, Đole, posle poznati pod imenom “Prijatelji”, a za njima su stizale mlade snage “Semafori”, “Pokušaj” i drugi. Oni su delovali kao zabavni orkestar, ali su i posle nastavili da sviraju – priča sagovornik.

Prvi umetnički rukovodilac i koreograf folklornog ansamba bio je Dragan Katić, koji je utemeljio njegov rad, a od 1984. na tom mestu je Puljezević gde ostaje deset godina.
– Situacija u zemlji dovela je 1994. do prestanka rada društva, što je teško palo članovima, inače izuzetno aktivnim tokom godina. Folklorni ansambl je imao više od tri stotine koncerata, učestvovao na smotrama folklornog i muzičkog stvaralaštva, takmičio se i revijalno nastupao na festivalima. Gostovali smo u Ivanić Gradu (Hrvatska 1981), Ljuboviji (1982), Kruševcu (1983), zabavljali brigadire na omladinskim radnim akcijama u Loznici, Kopru (Slovenija 1985), Kladovu (1986) i učestvovali na svim značajnijim manifestacijama širom Jugoslavije. U našoj i drugim fabrikama smo igrali i priređivali programe radnicima za svaki državni praznik, nastupali na proslavama Prvog maja, Sedmog jula u Beloj Crkvi i svim lozničkim selima, ali i na Vukovom saboru od 1985. do 1987. Imali smo turneju u Francuskoj (1984) i Nemačkoj (1987. i 1988) – kaže on.


Prvi rukovodilac muzičke sekcije bio je Pera Tripković, dramskom je rukovodio i režirao pozorišne predstave (“Buba u uhu”, “Jazavac pred sudom” i druge) Aleksandar Mladenović, dok je guslarska sekcija imala i danas aktivne guslare (Milutin Đuričić, dr Blažo Došljak, Petar Ostojić, Milorad Golijan, Milić Pantić i drugi), kao članove KUD “Karadžić”. Pesnici su bili veoma aktivni, a pojedini, poput Milana Ivanovića, Stojana Stepanovića i Svetomira Tešmanovića, objavili su nekoliko knjiga.
Sekcija je bila pokretač manifestacije “Vukovi lastari”, koja se i danas održava u čast Vuku Karadžiću. Likovna sekcije je osnovala i školu slikanja a neki od njenih članova bili su Sava Babić, Živko Milosavljević i Jovan Radišić. Oni su posle godinu dana rada osnovali likovnu koloniju na kojoj su učestvovali slikari iz Jugoslavije i inostranstva. Enigmatska sekcija je bila uspešna i aktivna, a neki od članova su svoje ukrštenice često objavljivali u časopisima, seća se Puljezević.
– Folklorna sekcija je početkom devedesetih organizovala svakog petka u svojim prostorijama igranke. Onda su stigla loša vremena i sve to nestalo je kao da nikada nije postojalo. Ostaju uspomene i sećanja na jedno prošlo vreme – zaključuje Puljezević.
S. P.
PROČITAJTE I…
BOŽIĆNI DEFILE BAJKERA – Motorima kroz Loznicu
”CRVENA JABUKA” NA ”ZIMSKOM FESTIVALU” – Muzikom se širi ljubav
Preuzmite besplatnu aplikaciju LN za iOS uređaje na App Store ili besplatnu aplikaciju LN za android uređaje na Google Play prodavnici!
Pratite nas i na fejsbuku, instagramu i jutjubu